Zenske u bajkerskom okruzenju

Bikerska supkultura je okruženje u kojem dominiraju muškarci. Značajni, ali ne i najbitniji razlog tomu je taj, što među vozačima motocikla ima puno manje žena nego muškaraca. Motocikl kod većine nije vlasništvo od životnog značaja, nego ulazi u područje luksuza, koji nije jeftin. U patrijarhalnom sastavu, koji je usprkos deklariranoj ravnopravnosti više ili manje prisutan na našim prostorima, žene se većinom ne koriste ovim luksuzom. Tako su vozačice motocikla u izrazitoj manjini. A kao manjina teško dolaze do izražaja u supkulturi, u kojoj već od samog početka dominira jedan pol.

Bikerska je supkultura nastala puno pre nego što je val feminizma zahvatio zapadnu civilizaciju. Tada niko nije postavljao pitanja o ženskom članstvu u bajkerskim klubovima. Svima, a naročito samim bajkerima bilo je samo od sebe potpuno razumljivo da žene ne mogu biti članice jednog bajkerskog kluba. Bajkerska supkultura, za razliku od dominantne kulture i nekih drugih supkultura nije regulirana od strane države. Država u određenoj mjeri regulira motociklizam, npr., sa zakonom o cestovnom prometu, ali pošto bajkerstvo ne ugrožava stanje u prometu, naša supkultura prepuštena je samoregulaciji. Prema svemu sudeći, tome u okruženju u kojem muškarci reguliraju i postavljaju norme, nije ni za očekivati neke bitne promjene. Naravno, s feminizmom i polaganim uspostavljanjem ravnopravnosti među polovima, došlo je do nekih promena i u bajkerskoj supkulturi, koja je nasuprot dominantnoj kulturi ostala drugačija. Iako su žene ravnopravne na različitim područjima i u većini zvanja, nisu postale ravnopravne članice bajkerskih klubova, barem ne onih MC klubova. Bajkerski klub ostao je po pravilu muški klub. Zato su neke ženske vozačice formirale svoje udruge i svoje bajkerske klubove, koji su organizovane na isti način, kao i muški klubovi.

Iako žene većinom ne voze motore, ipak su sastavni deo bajkerske supkulture. Većina žena ovu supkulturu prihvata i živi u okviru njenih normi, a da pritom imaju jako malo ili nikakvog udela u njenom kreiranju. U kasnim osamdesetim i ranim devedesetim godinama, kad su i na našem prostoru nastajali motociklistički, a kasnije i bajkerski klubovi, među svoje članove primane su i žene, koje su vozile motocikle. S padom komunizma i s kontaktom s bajkerskom supkulturom zapada, klubovi su počeli uvažavati norme te supkulture i muški elitizam. U procesu diferencijacije klubova, s raspadom nekih starijih klubova i formiranjem novih, u svijest se utisnula norma, da bajkerski klub ne može imati članice. Ženske, koje su već bile članice, to su i ostale (ili pak ne), a novih članica već više godina, barem u MC klubovima nema.

Postavlja se pitanje, zašto žena ne može biti članica bajkerskog kluba? Ženska, kakvu vide muški članovi bajkerskog kluba, predstavlja potencijalnu opasnost za jedinstvenost kluba, za suparništvo među bratstvom. Žena je, naime, u životu bajkera jedan retki element, zbog kojega je ovaj spreman napustiti bajkesku supkulturu, svoje bratstvo i vratiti se u dominantnu kulturu. Zato je potrebno što više ograničiti uticaj žene na supkulturu. To se može urediti na taj način, da joj se ne dozvoli članstvo u klubu i da ju se ograniči samo na suputnicu. Kao nečlanica nema uticaja na odluke kluba, a kao suputnica je uhvaćena u njegov odnos prema klubu i same supkulture. Ako član i ženska prekidaju vezu, onda je žena odbačena od bajkerstva, osim ako ne postane suputnica drugom bajkeru. Isto tako je odbačena ako bajkeru prestane članstvo u klubu. Na taj način žene u bajkerskoj supkulturi deluju isključivo kao suputnice, a bajkerica je malo. Pošto same ne voze motocikle, ograničene su u mobilnosti. Kao suputnice su aktivne u klupskim delatnostima, u organizaciji i posjećivanju susreta. Takođr učestvuju i u klupskim vožnjama.

Ženama bi napravila krivicu ako bi ih označila samo kao suputnice. Zapravo su žene u klupskoj delatnosti nepogrešive, ali su bez prava odlučivanja. Nepogrešive su i kod organizacije moto susreta. Poseta nekom klupskom prostoru jasno pokazuje da li je u njegovom uređivanju ucestvovala žena ili ne. Žena je dobrodošla suputnica na bajkerovom putovanju i partnerica. Uverena sam, da su izvan bajkerske supkulture ženske itekako ravnopravne bajkerima, ali u samoj supkulturi muškarci ljubomorno čuvaju svoj položaj. Zapravo je iznenađujuće, da većina žena na toj sceni prihvata svoj položaj i ne pokušava ga promeniti. Inače je potrebno napomenuti, da bajkeri usprkos nejednakosti, barem na ovim područjima nisu agresivni, superiorni ili uvredljivi prema ženama. Svakako ne više od onoga u normalnom životu. Inače, žena na motociklu, kojeg dobro vozi uživa veliko poštovanje. Poznajem više žena, koje su bolje bajkerice od mnogih bajkera, koji su prekjučer nabavili motor, juče stavili boje, a danas su najveći poznavatelji naše strukture.

Anka ::
Bikerska je supkultura nastala puno pre nego što je val feminizma zahvatio zapadnu civilizaciju. Tada niko nije postavljao pitanja o ženskom članstvu u bajkerskim klubovima. Svima, a naročito samim bajkerima bilo je samo od sebe potpuno razumljivo da žene ne mogu biti članice jednog bajkerskog kluba.

Evo, u ovih par recenica sto sam citirao je odgovor ! Ceo tekst je polemika o Zeni u bajkerskom svetu u " zapadnoj civilizaciji " il sto bi mi rekli na " trulom zapadu " .
Kod nas je drugacije, mi kad smo osnivali klub, imali smo i stav o zenama i on je glasio ovako : Ako zena ima svoj motor koji vozi - moze biti punopravni clan kluba . Prosto i jasno . E sad druga je stvar sto se gomila nasih moto klubova osniva po sistemu - samo da sto vise licimo na klubove iz amerike, nosicemo boje ( valjda se stide da na nasem jeziku kazu " nosicemo oznake kluba ), i jos svasta nesto. Evo, cak je jednom prilikom jedan niski " bajker " izjavio na RTS 1 da " ko nije tetoviran - ne moze da bude bajker " .
E bas me zabole da se tetoviram da bih bio bajker. Od kad sam cuo tu glupost, sebe nazivam motorciklistom, motordzijom, motorasem, al bajker necu da budem ! Ipak mi zivimo na drugoj strani sveta i imamo mnogo stariju kulturu od te " zapadne ", pa samim tim i mnogo bolji stav prema zenama u moto klubovima.

Lijan je jednostavno rekao sve.Punopravan clan kluba treba da ima motor i da je kao licnost na svom mestu..Sve ostalo je sporedno

[quote="drumskalisica"]

Anka ::
Evo, cak je jednom prilikom jedan niski " bajker " izjavio na RTS 1 da " ko nije tetoviran - ne moze da bude bajker " .